Autonomna Pokrajina Vojvodina, severna pokrajina Republike Srbije. Prostire se u Panonskoj niziji, sa površinom od 21.506 kilometara kvadratnih, na kojoj živi nešto više od dva miliona stanovnika. Glavni grad je Novi Sad. Geografski je podeljena na Srem, Banat i Bačku (predstavljeni na grbu Vojvodine), a koji su sa svoje strane administrativno podeljeni na okruge: Severnobački, Južnobački, Zapadnobački, Severnobanatski, Srednjebanatski, Južnobanatski i Sremski okrug.

Moje Ukusno I Kuvar iz komšiluka

Dvorac u Kulpinu



Dvorac Lazara Dunđerskog u Kulpinu je, pripadao do nacionalizacije 1945. godine toj znamenitoj veleposedničkoj vojvođanskoj srpskoj porodici. U nevelikom selu Kulpinu nadomak Bačkog Petrovca koje ima oko 3.500 žitelja, pretežno Slovaka, pored velikog dvorca Dunjderskog postoji još jedan, znatno manji, a oba su usred parkova. koji im pripadaju, sagrađena za najčuveniju srpsku porodicu tog kraja u Habzburškoj monarhiji - Stratimiroviće.


Iz te porodice poniklo je više istorijskih ličnosti, među kojima je, pored mitroploita srpskog Stevana, najpoznatiji Đorđe Stratimirović, komandant srpske vojske u buni 1848-49.
Porodica Stratimirovića je među prvim srpskim porodicima stekla plemstvo za vojničke zasluge u Austrougarskoj monarhiji, koje jos je 1745. godine dodelila Marija Terezija. Jedno kratko vreme taj posed je otkupio od Stratimirovića Matej Semzo, ali ga je nedugo zatim, 1889. godine, prodao Lazaru Dunđerskom koji je, kao i njegov sin Đorđe, u značajnoj meri doprineo razvoju i modernizaciji poljoprivrede ne samo u Kulpinu, nego i u tom delu severne Bačke.


Pored velikog dvorca, koji je sagrađen polovinom 19. veka, Kulpin krasi i mali kaštel sa kraja 18. veka.
Veliki dvorac je dobio današnji izgled početkom 20. veka, pod vlasništvom Lazara Dunđerskog koji je 1912. anagažovao arhitektu Momčila Tapavicu da ga obnovi i rekonstruiše.


To je prizemna zgrada izuzetno skladnih proporcija s karakterističnom pristupnom rampom u kojoj je smešten glavni ulaz. Sa dvorišne strane se nalazi visoki parter s polukružnom trasom. Glavnom fasadom dominira klasisitički portik sa stepeništem, pristupnim rampama i četiri para jonskih stubova koji nose arhitrav i timpanon. Prozori su ukrašeni polurozetama s figurama orlova. Iznad krovnog venca se nalazi atika sa ornamentisanim pravougaonim poljima i vazama na uglovima. Sa dvorišne strane se u prizemlju nalazi petougaoni ulazni trem ozidan punim zidovima, sa kružnim otvorima na bočnim stranama. Na spratu je prostrana terasa - loža petostrane osnove, pokrivena kupolom na kaneliranim stubovima. Iz prostranog hola koji predstavlja centralnu prostoriju za komunikacije dugačkim hodnikom ulazi se u sve ostale odaje u dvorcu.